Malo o četvrtom Naserovom suđenju i Bošnjacima

Jedan od najčitanijih članaka nakon presude Naseru Oriću je bio članak Avde Avdića kojeg su naravno prijenjeli razni portali u BiH i Srbiji. Ja inaće ne bi obraćo paznju tome jer se zna vrlo dobro o ćemu se tu radi, pogotovo kad se tvoj rad nađe na Trifunovićevom portalu. Jednostavno sam davno okreno leđa njima i njihovim manipulacijama. No, nekoliko stvari koje Avdić spominje su realno veoma važne za bošnjake. Tako da koristim sad ovu priliku da spomenem i pojasnim neke stvari, ne kao odgovor Avdiću, jer iskreno boli me briga za njegovo izlaganje, več prvestveno bošnjacima i prije svega jer ovo mora neko reci. Pa hajde eto ja ću.

Termin Bošnjak je jako važno očuvati. Godinama  me srpski i hrvatski nacionalisti napadaju zbog toga. tj. zato što koristim termin bošnjak. Isto tako razni srpski ”intelektualci” godinama negiraju postojanje bošnjaka baš kao što negiraju postojanje bosanskog jezika. Razlog za to je vrlo jednostavan: U njihovoj glavi postojanje bošnjaka znači da postoji Bosna i Hercegovina, i da postoji jedan authotoni narod; bošnjaci. Srpski i hrvatski nacionalisti su svjesni toga iako mnogi bošnjaci i fina gradska raja još uvjek nisu shvatili o čemu se tu radi. Nije sasvim slučajno Ivan Lovrenović upozaravao da je velika greška sto se ”dopustilo” bošnjacima da koriste taj termin. Srpski i hrvatski nacionalisti hoče da svedu bošnjake na jednu vjersku skupinu i da na taj način utemelje podjelu Bosne i Hercegovine i stvaranje velike Srbije i velike Hrvatske. Kakva Bosna? Bosna ne postoji! Kakvi bošnjaci? To je izmišljeni narod. Postoje samo srbi i hrvati muslimanske vjere. One druge na klanje ili u Tursku. Bez obzira na to što se ne slažemo uvjek po pitanju vjere i politike (što je dobra stvar) moramo čuvati ime bošnjak kao zjenicu oka svoga ko što bi drug Tito reko. Niko neče dati jednoj vjerskoj skupini državu, a vi ne živite u Skandinaviji, nego na Balkanu gdje srpski i hrvatski velikodržavni poduhavti su još uvjek itekako živi i zdravi i nažalost najveći dio srpskog i hrvatskog stanovništva u Bosni i Hercegovini bi radije bio dio “matice” nego države Bosne i Hercegovine.

U kratko, razumijem šta Avdo hoće da kaže ali iskreno kad su srpski i hrvatski nacionalisti u pitanju nema tu dobrih i loših poteza. Nas “grijeh” je što postojimo, i kad se pomiriš sa tim lakše ti je. U prošlom ratu su najveći dio bošnjaka bio dobre sekularne komsije. Komšije srbi i komšije hrvati su gledali imena i prezimena i odvodili. 

Kad je u pitanju Naser Orić i srpske žrtve, pogotovo u okolini Bratunca, ja ne osporavam da jedan veliki broj srpskih civila poginuo u tim borbama. Isto tako ja ne osporavam da to nije ni blizu broju ubijenih i protjeranih bošnjaka iz tog istog Bratunca. Kao što se ne može osporavati da borbe vođene u Podrinju su bile bitke za opstanak, gdje dobro naoružana srpska “vojska” uz pomoć jos bolje naoružane Jugoslovenske federalne vojske i raznih paravojnih jedinica iz Srbije izvršila genocid nad bošnjacima 1992. Isto tako je je teško osporavati  da najveći dio onih koji su izbjegli smrt aprila i maja 1992 su našli spas u Srebrenici, Žepi, Cerskoj, Konjević Polju i Goraždu. To su bili ljudi koji su doslovno izgubili sve, ja znam, jer među njima bilo je i mojih. Ja, moja sestra i mama smo imali sreće. Mnogi drugi nisu. Ti ljudi, koji su izgubili sve, koji su gledali kako su im najmiliji bili odvedeni i strijeljani, ti koji su preživili taj pogrom, ljudi bez nade, su se sad morali boriti za opstanak, za goli život. Ti ljudi su bili sami temelj 28 Divizije ARBiH. Za mnoge je preostala samo osveta. A znali su od prije da nema milosti od strane “komšija” srba. Oni koji zanju da čitaju mogu pročitati zaključak Haškog tribunala da Orić jednostavno nije imao kontrolu nad tom vojskom. Tom jadnom i očajnom skupinom ljudi koja se borila za opstanak.

Isto tako, bolna je činjenica za mnoge da je Naser Orić oslobođen, ne jedan, ne dva, nego tri puta. Jednom u Hagu i dva puta u Sarajevu. No, sve žrtve zaslužuju pravdu, ali sud je tri puta rekao svoje. Nema finog načina da se ovo kaže, ali  gorka istina je da Srbiju, srpske političare u BiH i razne srpske intelektualce i javne ličnosti boli briga za srpskim žrtvama. Da se brinu za te ljude tražili bi da se procesuiraju oni koji su krivi. Njima je važno da se *Brigadiru* Naseru Oriću sudi. Razlog za to je isto vrlo jednostavan, isto kao što je važno da se sudi Ejupu Ganiću i Jovanu Divjaku za smrt nekoliko vojnika bivše JNA nakon propalog napada na Sarajevo drugog maja 1992. Ako je komandant odbrane Srebrenice dokazani zločinac onda je to što se desilo u Srebrenici i u okolini Srebrenice bar u očima boga i srpskog naroda odmazda za te zločine. Isto tako to mijenja sliku Srebrenice u svjetu. Jeli vi mislite da je Ratko Mladić sasvim slučajno spominjao osvetu turcima i bunu protiv Dahija?  Ili vi mislite da su sasvim slučajno Milorad Dodik i RS ulozili milione u lobističke grupe koje negiraju genocid u Bosni?

Srpski i srbijanski narativ kad je u pitanju Srebenica je jedna kanalizacija iz koje su izplovile razne bljuvotine. Od Milivoja Ivaniševića do Stefana Karganovića pa na dalje. Svi na platnom spisku ili Srbije ili Republike Srpske, to što povezuje sve te ljude je činjenica da je njih najmanje briga za srpske žrtve. Važno je da se po svaku cjenu nađe opravdanje za genocid u Srebrenici. Važno je da Miloševićeva Srbija nije genocidna država kao na primjer nacistička Njemačka. Važan je ugled Srbije, i srpskog naroda. Sve je to važnije od srpskih žrtava. Njihovo mišljenje o bošnjačkim žrtvama i genocidu u Podrinju već znate. U kratko, da je Srbiji i srbima u Bosni i Hercegovini stalo do srpskih žrtava, tražlili bi da se sudi onima koji su pucali ili naredili zločine, ali nažalost za sviju nas, Srbiji je važnije da se sudi vojnom i političkom vrhu Republike Bosne i Hercegovine. Da bi se na taj način izjednačila krivica za rat. Na kraju bi samo htjeo da obratim onim koji se ibrete što je Naser Orić postao narodni heroj kod bošnjaka. Reko bi im da kucaju na vrata Miloradu Dodiku i Aci Vučiću, jer Srbija i Republika Srpska su odgovorni za to. Naser Orić je oslobođen u Hagu i da nije bilo postojala ta želja srpske politike da se izjednači krivica za rat u Bosni i Hercegovini i relativizira genocid u Srebrenici on bi i dan danas bio samo bivši komandant iz Srebenice. Kako stvari stoje sad, on je postao jedan od simbola koji pokazuje da namjere Srbije i srpske politike na Balkanu i u Bosni i Hercegovini.