Bildt i svijet su izdali Bosnu

Ovaj članak je objavljen 28 avgusta 2019 u Švedskom dnevnom listu Eskilstuna-Kuriren. Autor je urednik Alex Voronov. Članak je preuzet i preveden uz dozvolu autora.

Ponovo se raspravlja o naporima Carla Bildta kad je u pitanju vanjska politika. Između ostalog, njegova uloga tokom rata u Bosni i Hercegovini, tačnije, njegovi napori dok je bio Švedski premijer i Međunarodni poslanik u BiH. 

Jedan veliki dio kritike je pogrešno naštiman, a razlog je zato što on jednostavno nije imao tu centralnu ulogu koja mu se godinama pripisuje. Kao premijer jedne male evropske zemlje, koja se pridružila EU pred sami kraj rata u BiH, Švedska i Bildt su, kad je Bosna u pitanju slijedili politiku koja već odavno bila utvrđena u Parizu, Londonu, Berlinu i Vašingtonu. 

Bildt je imenovan kao poslanik u junu 1995, pred sami kraj rata. Tokom pregovora, kao predstavnik Evropske unije Bildt i njegove riječi nisu imale neku težinu, za razliku od svog američkog kolege Richarda Holbrooka, i nije bio taj koji je određivao dnevni red. 

U suštini, Bildt je bio jedan mali dio jednog velikog neuspjeha. Međunarodna zajednica jednostavno nije zauzela jasan stav kad je u pitanju ko se brani a ko je agresor – međunarodno priznata država Bosna i Hercegovina – protiv srpskih i hrvatskih seperatista. Zbog embarga na oružije, pravna vlada Bosne i Hercegovine je bila lišena mogučnosti da se efikasno brani, dok je međunarodna zajednica usmejrila svoje dipolmatske napore na riješenje gdje bi se BiH podjelila niz one linje koje su prije toga već postignute, kroz etničko čisćenje. 

S druge strane, odluka Carla Bildta i njegove vlade da pošalje Švedske UNPROFOR-snage u Bosnu i Hercegovinu je bila korektna. Švedski vojnici su se ponašali časno i njihovi napori su spasili hiljade života. Ali isto tako, ne može se izbjeći ta činjenica da je međunarodna zajednica sama bila kriva, zbog svog sudjelovanja u stvaranju te situacije u kojoj su švedski vojnici rizikovali i žrtvovali svoje živote.  

Bildt je se i sam također istako na manje laskav način kad je u pitanju rat u Bosni i Hercegovini. U pitanju je uglavnom njegova tendencija za relativizaciju, to se može jasno viditi u njegovom odgovoru na kritiku o svom ponašanju tokom rata u dnevnom listu Svenska Dagbladet. Kad je u pitanju embargo na oružije Bildt koristi termin “muslimanske snage”. Kao da ne piše o oružanim snagama jedne međunarodno priznate države i vojske koja je sastojala od više etničkih grupa, nego o nekoj od mnogih etničkih milicija sastavljene van zakona. Riječi su bitne. Ovaj termin ima posebno značenje. Bildt to zna. 

I onda imamo odluke njegove vlade o zahtjevima za vizu za Bosance. Odluka njegove vlade je stupila na snagu 21 juna 1993 i efektivno je zaustavila izbjeglice u svojim naporima da stignu do Švedske. Broj bosanskih azilanata je pao 95 %.  

Naravno, tu nije bio kraj, posljedice su bile puno gore, zakon o vizi za izbjeglice iz Bosne ( Švedska nije bila sama po tom pitanju) je zatvorila one koji su trebali zaštitu u Bosni. Oni nisu kao prije mogli doći do Hrvatske, zato što su Hrvati samo puštali one koji su imali rodbinu u Hrvatskoj ili vizu za drugu zemlju. I naravno, Švedska ambasada gdje se zahtjev za vizu mogao predati je bila u Zagrebu. Stvorena je jedna Kvaka 22 za izbjeglice. 

Mehanizmi na mjestu za zaustavljanje izbjeglica u ljetu 1993 su bili manje-više isti kao i u jesen 2015. Vizni zahtjevi, ograničenje putovanja, proizvoljne redefinicje od strane zemalja dovoljno sigurne za azil su stvorile lanac graničnih prepreka koji su se protezali sve do samih mjesta odakle su ljudi bježali.

Historija se uvijek ponavlja.